Milan Bandić (na sreću svih nas) više nije gradonačelnik Zagreba. No što se doista promjenilo? Bandićev kadar ili je ostao na svojim pozicijama ili koristi svoj utjecaj, a Tomaševićev kadar je za momentalnu zamjenu. Novi gradonačelnik se, u moru problema, najrađe "ne bi štel mešat".
Ovaj fotografski kolaž najbolje dočarava što se u Zagrebu doista promijenilo...ne puno toga!
Nekad aktivist i opozicijski skupštinar Tomašević gorljivo je napadao gradonačelnika Bandića, a danas je i sam kao gradonačelnik izložen kritikama i pritužbama sveukupne javnosti.
Obećavao je puno, pa smo se svi puno nadali, no ako se po jutru dan poznaje za nas građane nije se dogodilo (promijenilo) ništa značajno.
Primjećujem kako Tomašević i njegovi najuži suradnici srčano ističu nekakva monumentalna dešavanja, no sjećam se i Bandića koji je non stop naglašavao kako on neumorno "dela", a zapravo od svih tih silnih priča ne vidim nekakav stvarni i opipljivi rezultat. Dapače, sve više mi sve liči na najobičniju farsu.
Restrukturiranje Holdinga...gotovo 15 godina sam slušao Bandića o tome, sad o tome priča Tomašević...a Holding godinama kontinuirano propada i sada je u nikad goroj situaciji i ne vjerujem da će se ikad izvući iz gubitaka, što ćemo svi mi platiti iz svog džepa ukoliko ga se ne dokine.
Novi sustav zbrinjavanja otpada...Bandić je manje-više stalno pozirao u nekoj (na kraju neuspješnoj) optimizaciji Čistoće, a Tomašević je "žustro" krenuo u svojevrsnu reformu čitavog sustava Čistoće i jednako se žustro ohladio...iščekujemo spektakularno najavljivani rezultat do kraja godine (osobno se malo čemu nadam), a u međuvremenu gledamo nenormalne gomile smeća i prisjećamo se kako smo ih isto gledali u vrijeme Bandića.
Promet...nedostatak parkirnih mjesta i opći prometni kaos u Zagrebu doslovno se desetljećima rješava nikako ili s nekim neadekvatnim pokušajima (da ne kažem kemijama), a dok je Bandić "izgradio" gradsku obilaznicu i Domovinski most, Tomašević zapravo (osim tramvaja u Heinzelovoj) niti nema neku slikovitu ideju pa kad je pitanjima "stjeran u kut" priča davno izlizanu temu o ZG metrou (ali, naravno, ne u ovom mandatu nego nekom idućem, kao da sad očekuje svojih 20 godina na vlasti).
Kadroviranje...Bandić je godinama postavljao svoj kadar, Tomašević ga je ili asimilirao ili ostavio u funkciji nakon razrješenja ili zamijenio (jednako groznim) svojim kadrom...i dalje su manje-više isti ljudi (ako ne imenom, onda svakako djelima) na bitnim funkcijama i naivno je očekivati značajnije konstruktivan zaokret u djelovanju gradskih službi.
Poziranje i opravdavanje...Bandić je tada, baš kao i Tomašević sada, bio raspoložen i otvoren za slikanje i prisustvovanje svemu i svačemu (pa su tako, između ostalog, oboje čamili pored eksplodiranih vodovodnih ili kakvih drugih cijevi, kao da će njihova prisutnost doprinijeti bilo čemu osim smetanju radnika na intervenciji), a oboje su imali gotovo identične reakcije na novinarske/javne prozivke u stilu "pa nismo svemoćni" ili "to su višegodišnji problemi, koji se ne mogu riješiti preko noći" (op.a. doista sam se suzdržao od točnih citiranja svih tih nebuloza koje je tada izgovarao Bandić, a sada Tomašević - pretražite Google i odmah ćete ih se prisjetiti, ako ste ih kojim čudom zaboravili).
Jedino još nisam čuo niti od jednog niti od drugog "evo, hajte vi, ja odlazim", kao da je ostavka zbog nesposobnosti i nemoći nešto što im nije omogućeno ili dozvoljeno. U svakom slučaju, bio bi to revolucionarni egzemplar na zagrebačkoj političkoj sceni.
U međuvremenu svijet ide dalje, bori se s globalnim prilikama i neprilikama, dok mi u Zagrebu nastavljamo sa svakodnevnim kuloarskim temama i mukama, koje se rješavaju od vremena Holjevca i evo "samo što se nisu riješile"...a onda se probudimo i shvatimo da su to sve bile (pred)izborne tričarije.
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
