Gradonačelnik Tomašević tek odrađuje prve dionice svog mandata, a već djeluje rastrešeno i nervozno pred novinarskim pitanjima, a u zadnje vrijeme (skoro pa) panično poziva građane da mu "daju još vremena"! Gdje je nestala predizborna samouvjerenost "svemogućeg" Tomaševića?!
Naime, samo atribut "svemogući" (u maksimalnoj ironiji) može se pripisati osobi, koja je godinama pratila (kao oponent, naravno) Bandića i njegovo begovanje Zagrebom i koja nije imala niti jednog dana radnog iskustva u javnoj upravi, a koja se nije libila obećavati čudesa i nebesa temljem subjektivne prosudbe svojih sposobnosti i operativnih mogućnosti!
Imao je on, vjerujem, i planove i studije i mišljenja i razmatranja, no ispostavilo se da to ne znači mnogo (ili u blažoj kritici dovoljno), ako nedostaje iskustvo i praksa pomoću kojih se lakše snalaziti u izrazito dinamičnom i turbulentnom okružju problema kojima je Zagreb opterećen.
Zagrebu je nakon 20 godina "tate Zagreba", koji ga je vodio "manirom dobrog poduzetnika" (da, pa tko bi to drugi bio nego naš "Batman" Bandić), trebala dramatična promjena i građani su u velebnoj ponudi (maksimalni sarkazam) predizbornih kandidata čuli u eteru svoje misli i svoje želje za Zagreb - Tomašević je odmah imao grandiozan val podrške i oduševljena građana, koji su slušali upravo prave (da ne kažem željene) riječi, parole i govore!
Lažna obećanja? Osobno ne vjerujem da jesu. Tomašević je bio gorljivi oporbenjak i zorno je sagledavao i godinama isticao sve što ne valja u Zagrebu, a u tim okolnostima (svaki) čovjek bi lako sam sebe uvjerio kako točno i detaljno zna što treba učiniti da stvar bude bolja! Utoliko bih predizborna obećanja gradonačelnika Tomaševića okarakterizirao više kao umišljena nego lažna.
No izbori su završili, bilo je slavlja i hvaljenja, a onda je svanulo i trebalo je početi s radom.
Građanska očekivanja promptnog rješavanja Bandićevog kadra pretvorila su se u fijasko broj 1! Umjesto da najznačajnije od najznačajnijih (op.a. pročelnike gradskih ureda) najstrože nadzire u radu i vreba svaku njihovu pogrešku/propust, te da na taj način umanji njihov utjecaj ili moguće pronađe osnovu za otkaz, a one kojima ističe ili je istekao mandat odmah (ili bar čim prije) zamijeni, on je ostavio najvažnije oporbene faktore na de facto ključnim pozicijama gdje i dalje mogu, ako ne srušiti vlast onda ju svakako opstruirati u radu. Mnoge srednje i niže rangirane funkcionere nije niti dirao (op.a. pomoćnike pročelnika, voditelje sektora i odjela). Tako Bandićev kadar (koji se vrlo pažljivo i probrano postavljao dva desetljeća na sve bitne, no ne nužno/uvijek i na najviše, funkcije) i dalje određuje što će i kako u Zagrebu biti, dok Tomašević (barem meni) sve više djeluje kao kakav pasivni promatrač na ulici.
Nedovoljno odmjerena postava nove vrhuške Holdinga, pa brza smjena iste nije nikako pomogla! Dapače, ukazala je na Tomaševićevo loše vlastito kadroviranje i nedostatak ozbiljne stege.
A onda su na red došla sva moguća i nemoguća (definitivno Bandićeva) s****a, za koja može reći apsolutno sve osim da su mu bila nepoznata, u kojima ne samo da se nije snašao (što je najmanji grijeh, pa jasno nam je svima što je "Batman" ostavio iza sebe), već je čitav svoj nastup prema javnom propitivanju i društvenoj kritici sveo na ojadna opravdavanja i ponašanje najsličnije durenju. Time je pokazao potpunu nedoraslost svojoj funkciji.
Sve su slijedili i njegovi osobni stavovi, koji mu nekako ispadaju važniji od obzirnosti i razumijevanja prema oponentnim građanskim opcijama. Upravo to razumijevanje bi svakako trebalo biti bitna, ako ne i ključna osobina kvalitetnog gradonačelnika svih zagrepčana. Zagreb je u jako lošoj (sociološkoj, kao i svakoj drugoj) situaciji i prijeko je potrebno (makar osnovno) pomirenje građanskih opcija i traženje puta koji će u što većoj mjeri ispuniti što više očekivanja što većeg broja zagrepčana.
Zadavanje (pre)velikih ciljeva umjesto temeljite integracije "baby steps" filozofije (op.a. postavljanjem i ostvarivanjem manjih i izglednijih ciljeva postizati mini pobjede, graditi samouvjerenost i razvijati praktične vještine na putu ka većim i velikim rezultatima) također je uzela svoj danak.
A onda je bio "preambiciozan" (naravno, mislim na Tomaševićevu pressicu tijekom koje je objavio odgodu primjene novog sustava gospodarenja otpadom)...što nije uopće loše odabrana riječ (i misao iza nje), ali je neiskrena! Nije on bio preambiciozan već je bio neiskusan, nepromišljen, neodmjeren, usiljen i žuran - kolokvijalno, dobro se zeznuo! Tako je trebao nastupiti! Trebao je biti iskren prema svojim građanima, to bismo svi razumjeli! Kad pokušava lirskim izričajem i političkim uljepšavanjem (što su očite obmane) umanjiti težinu svojih propusta izaziva značajno drugačije reakcije. Baš poput posljednjeg spina kako je odgoda zapravo namjerno napravljena radi bolje pripreme i da bi se građane kvalitetnije informiralo u rujnu umjesto tijekom godišnjih odmora, što opet ima smisla i opet je potpuna neiskrenost - građane se moglo savršeno kvalitetno informirati u svibnju i lipnju, da sve skupa (čitav plan i proces) nije "zapelo" do tada!
Zadnji u nizu neuspjeha je sudsko ukidanje izmjene mjere roditelj odgojitelj, gdje se istaknula Tomaševičeva nedvojbeno loša priprema izmjene te mjere.
Sve što se "moglo" prije izbora ispada značajno teži i (moguće) nemogući zadatak!
Što je na koncu preostalo već kumiti za strpljenje...i gorljivo uvjeravati sve nas kako je bolje da je Zagreb čišći, uredniji, kozmopolitskiji grad (kao da samo i jedino on, od svih nas, to jasno uviđa i želi).
Problemi su golemi, otpor rješenjima sigurno postoji, ali postoji i određena politička nezrelost da se iskreno i bez političkih izvrtanja preuzme odgovornost za odluke, koje se u relativno kratkom vremenu pokazuju pogrešnima.
Za serije krivih i nedovoljno promišljenih odluka, koje su nagrađene debaklom za debaklom, ne može okriviti Bandića - kriv je sam sebi!
Politički program, koji stoji iza Tomaševića i koji sadrži njegova izborna obećanja, možete pogledati ovdje.
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
