Uzrujano slušam svoje izvore kako pričaju o nedavno zaključenom natječaju za podzemne spremnike i cijelo vrijeme mi je u glavi činjenica da se samo jedna jedina firma javila na natječaj težak 2 milijuna eura! Činjenica što je pobijedila nije me uopće mučila, to je bilo neizbježno!
Vrtim si po glavi sve moguće i nemoguće kombinacije te preiscrpljujuće teme, a onda me je neopisivo počelo mučiti pitanje 'jel moguće da samo jedna jedina firma na čitavom svijetu ima podzemne spremnike'?!
Nabio sam žestok radni ritam dr. Gugloviću i u par sati sam saznao ne samo da postoje brojni proizvođači podzemnih spremnika, već da su neki kvalitativno bolji, operativno jednostavniji i financijski jeftiniji!
Šokirani???
Pričekajte ovo: mnnogi od njih su iz Hrvatske i već debelo rade u brojnim drugim gradovima, a neki su već ranije implementirali podzemne spremnike u Zagrebu!
Napravio sam listu ponuđača i počeo redom zvati!
"Godinama se ne uspijevamo probiti na domaćem tržištu i kompletno smo preorijentirali poslovanje!"
Super početak! -,-
"Direktora trenutno nema, ali ne vjerujem da će davati komentare!"
Pa kaj je ovo?! -,-
"Hvala na pozivu, mi se nismo natjecali jer su se natječajem specifično tražili podzemni spremnici koji se vade specijalnim kamionom koji ima posebnu kuku, a mi takve spremnike nemamo u ponudi!" (op.a. radi se o dosta čestom i uobičajenom vozilu, kolokvijalno poznat kao grajfer)
Dovraga, pa zar u ovom gradu sve mora biti "posebno"?!
Počeo sam se već pripremati na poraz, kad mi je Google izbacio naslov portala Baustela.hr 'U Splitu 340 kontejnera, vrijedni skoro 8 milijuna kuna'.
Ček malo, Tomašević u Zagrebu "nabavlja" 150 spremnika za 15 milijuna kuna, a Puljak u Splitu za otprilike trećinu manje novca čak 340 spremnika (op.a. 8 milijuna je bez PDV-a, s PDV-om je to 10 milijuna)?!
I kreće priča...!!!
Odlučim istražiti situaciju u Splitu, ali koga ja poznajem u Splitu?! Nikoga, pa sam odlučio nazvati ured gradonačelnika Puljka.
Javila se preljubazna djelatnica koja me je bez puno pitanja odmah uputila na svoju kolegicu, također vrlo ljubaznu i vrlo konstruktivnu! Ona je pak rekla da napišem detalje što me zanima i da će ona sve proslijediti nadležnoj osobi u splitskoj Čistoći kao i da će istaknuti da se požure s odgovorom.
Za usporedbu, u Zagrebu sam poslao mail s upitom o osnovnim detaljima natječaja (op.a. kakvi spremnici, kojeg volumena, koliko njih i na kojim lokacijama - nešto što bi trebalo biti vrlo poznato i za što je potrebno do 3 minute za sročiti i poslati odgovor) i Čistoći i Holdingu, ali i gradonačelniku Tomaševiću, kao i djelatniku za informiranje u uredu gradonačelnika...odgovor još uvijek nisam dobio...ah, kako je divno što je Tomašević uveo promjene pa je sad sve vrlo transparentno i susretljivo...da, iznova sam sarkstičan...i ciničan...i ironičan...
Na kraju sam za detalje morao isčešljavati misteriozni javni natječaj našeg Tomaševića!
Dok se mi u Zagrebu gombamo s nikom jasnim pilot projektima, nelogičnim natječajima koji se otvaraju prije dovršetka tih istih pilota, kamionima specifično narančaste boje i gradonačelnikom koji gubi živce u Gradskoj skupštini dok se izglasava kredit od skoro 2 milijarde kuna (ako ste zbunjeni ovog trenutka i ne možete si dočarati koliko je to novaca, to vam je duplo više od love koju je nedavno maznula ekipa iz INE, a za tih pola kažu da je najveći plijen u povijesti Lijepe naše) Ivica Puljak i naši sunarodnjaci Splićani umanjili su Tomaševićev trošak za trećinu i u Splitu će postaviti čak 340 spremnika na 85 lokacija s ukupno 3 puta više zapremnine!
Misteriozni pilot projekti
Da, pilot projekti, što stvarno znamo o pilot projektima spremnika za otpad u Zagrebu? Znamo 'kroz maglu' da je bio nekakav 'pilot' i da će se na 3 lokacije (prčao je Tomašević) postaviti demo podzemni (ili kakvi već) spremnici. Najavljivano je tada da će ići i javni natječaj, a sve je to, naravno (a kako drugačije), bilo vrlo otvoreno i transparentno kroz čak par članaka u novinama tijekom perioda najvećeg korištenja godišnjih odmora. Da, opet sam sarkastičan, žao mi je, ne mogu si pomoći!
Stvarnost je zapravo ovakva: famozni Tomaševićev pilot projekt organiziran je tako da je Čistoća objavila nekakav jedva uočljiv poziv na svojim stranicama i poslali su mailove domaćim proizvođačima/distributerima od koji su mnogi iskazali interes za sudjelovanjem, no naš vrlo "transparentni" gradonačelnik je to tijekom ljeta brže-bolje gurnuo po strani, organizirao je javni natječaj za 150 podzemnih spremnika s uvjetima koje može ispuniti samo jedan natjecatelj i "pljunuo" 2 milijuna eura našeg novca za rješenje koje on osobno smatra najboljim (op.a. ovo je, naravno, samo moj zaključak utemeljen na činjenici kako je sam inicirao pilot projekt upravo da bi se objektivno utvrdilo najbolje rješenje, a natječaj je požurio značajno prije dovršetka tog pilota)! Sada, kad je de facto sve gotovo, on potpuno neuvjerljivo priča o nastavku pilota, o novim natječajima, bla, bla, bla...
Kako su to riješili Splićani?
Splićani su sebi zacrtali objektivno najbolje tehničke specifikacije za koje su tražili ponuditelja s ekonomski najpovoljnijom ponudom. Nevjerojatno, netko u Hrvatskoj je doista želio osigurati najbolje za najmanje novca?! Ne, to ne može biti istina...
Ali jeste !!!
Splićani su tako, umjesto da petljaju po nekakvim "pilotima" i "izmišjanjima tople vode" proučili što sve na domaćem tržištu postoji, posložili su si tehničke zahtjeve i ciljeve te još u jesen prošle godine organizirali natječaj i postavljanje 45 spremnika (30 za miješani otpad te 15 za papir i plastiku, s tim da su papir i plastika u istom spremniku s dva odvojena odjeljka) na 15 lokacija za otprilike 1.5 milijun kuna s PDV-om. Svaki spremnik ima 5 m3 što je ukupno 225 m3, a trošak je 1.5 milijun kuna, pa je tako Splićane 1 m3 zapremnine koštao manje od 7.000 kn.
Za uspredbu, Zagreb je nakon "ljetnog" natječaja za podzemne spremnike m3 zapremnine ispao oko 30.000 kn, dakle otprilike 4 puta skuplje!
To je bio splitski "pilot projekt".
Šokirani? Zgroženi? Nastavite čitati, tek idemo prema šokantnim i uznemirujućim činjenicama.
Natječaj s jednim jedinim natjecateljem
Spoiler alert: Zagreb će za oko 2 milijuna eura imati oko 500 m3 zapremnine u ukupno 150 spremnika, dok će Split za oko 1.3 milijun eura imati oko 1.500 m3 zapremnine u ukupno 340 spremnika.
Da, tako je, niste spremni za oftalmološki pregled, dobro ste pročitali, Tomašević je u Zagrebu platio 50% skuplje 67% manje zapremnine nego Puljak u Splitu!
Samo polako, sve ću Vam objasniti do najsitnijih detalja, pa ćete i sami moći napraviti računicu.
Natječaj u Zagrebu je završio pobjedom tvrtke Komop koja je za 2.000.000 eura gradske (naše) love ponudila manje od 500 m3 zapremnine u 150 spremnika.
Natječaj u Splitu je završio pobjedom tvrtke S.T.P. koja je za 1.300.000 eura gradske (splitske) love ponudila 1.500 m3 zapremnine u 340 spremnika.
Vrlo precizno:
- Zagreb je tražio ukupno 150 spremnika (50 po 1-1,5 m3 ili 1.000-3.000 litara, 40 po 3 m3 ili 3.000 litara te 60 po 5 m3 ili 5.000 litara, što je ukupno 495 m3 ili manje), što će koštati 12.009.100,00 kn + PDV (ukupno 15.011 375,00 s PDV-om, odnosno, 1.992.351,85 eur po Vladinom fiksnom tečaju konverzije)
- Split je tražio ukupno 340 spremnika (225 po 5 m3 ili 5.000 litara te 85 po 3 m3 ili 3.000 litara, što je ukupno 1.530 m3), što je koštalo 7.947.200,00 kuna + PDV (ukupno 9.934.000,00 kn s PDV-om, odnosno, 1.318.468,38 eura po Vladinom fiksnom tečaju konverzije)
U čemu je razlika:
- u Zagrebu su se tražili podzemni spremnici koji se prazne grajferom
- u Splitu su se tražili polupodzemni spremnici koji se prazne grajferom
U početku mi je bilo najviše sumnjivo zašto je Tomašević tražio pražnjenje grajferom, a ne neko hidraulično rješenje koje se podiže/spušta i tako omogućava "uobičajeno preuzimanje spremnika".
A onda sam dobio pojašnjenje od izvora i iz zagrebačke i iz splitske Čistoće da je to bio najsmisleniji zahtjev jer se u cijelosti isključuju spremnici (ušteda u opremi), koriste se jeftiniji i jednostavniji kamioni (ušteda ulaganja u imovinu) i značajno se poboljšava operativni rad (potrebni su samo vozač i jedan radnik, a proces pražnjenja je daleko brži).
Dakle, moje inicijalno zgrožavanje što je tim zahtjevom Tomašević izbacio mnoge ponuđače iz natjecanja polako se pretvorilo u pohvalu! Da, ne libim se pohvaliti i istaknuti da je ta odluka Tomaševića bila vrlo ispravna, dapače!
Tada ostaje za pitati se zbog čega je Tomašević natječaj ograničio isključivo na "podzemne" spremnike, a nije ga postavio i za "podzemne" i za "polupodzemne"?
Upravo tim, naoko neuočljivim, perfidnim detaljem Tomašević nam je osigurao značajno manje zapremnine za značajno više novca.
Istina, podzemni spremnici su i značajno manje uočljivi...no nisu nevidljivi...ne želim vjerovati da je naš gradonačelnik uzrokovao toliku štetu za Grad radi estetskog dojma...i to njegovog osobnog (mene nije pitao što ja mislim, a nije ni vas)!
Iz splitske Čistoće su pojasnili zbog čega su željeli upravo Molok spremnike tvrtke S.T.P. iz Lučkog:
- veći kapacitet spremnika (jedan spremnik od 5 m3 mijenja pet kontejnera od 1100 litara) - veći volumen na jednakom nadzemnom prostoru
- estetika
- higijena
- smanjenje neugodnih mirisa
- neprisutnost životinja
- nemogućnost ili znatno manja mogućnost prebiranja
- manji rizik od požara i vjetra
- smanjenje buke pri pražnjenju
- smanjenje broja odvoza na lokaciji
- podizanje poklopca je sigurno i ergonomski (minimalno fizičko opterećenje)
- ulazni dio spremnika kroz koji se ubacuje otpad je čist
- parkirana vozila ne ometaju operaciju pražnjenja
Više o svemu pogledajte na stranicama tvrtke S.T.P. Lučko.
Gradonačelnik Tomašević, koji sebe izdaje za značajno drugačiju/kvalitetniju osobu od njeovog prethodnika, osigurao je Zagrebu matematički jednostavno i nedvojbeno dokazivi štetni ugovor s tvrtkom Komop na način da je natječaj postavio tako da niti jedna druga tvrtka u Hrvatskoj sa sličnim proizvodima iz iste domene ponude ne može konkurirati.
Šteta je rezultirala 50% većim troškom za 67% manje zapremnine, a uzročno posljedična veza je nedvojbena.
Jedino ostaje nerazjašnjeno pitanje je li to Tomašević učinio iz hira navođen svojim osobnim subjektivnim estetskim pogledom na Zagreb ili su u pitanju značajno prizemnije pobude...no taj odgovor mogu dati samo nadležne državne institucije, koje ću temeljito obavijestiti o svojim saznanjima.
Za više informacija o svemu kontaktirao sam upravu tvrtke S.T.P. no do objave priče nisu bili u mogućnosti organizirati intervju.
Za intervju nije bio u mogućnosti niti voditelj zagrebačke Čistoće g. Vić.
Ukoliko u budućnosti uspijem organizirati navedene intervjue obavijestit ću vas naknadnim člancima i objavama.
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
