Manje perfidan i ušminkan, a više poprilično sirov i jasan plan Tomaševića i uprave Holdinga za "ušminkavanje" poslovnih rezultata Holdinga (tzv. bilance) doveo je do temeljitog kršenja kolektivnog ugovora i osnovnih radničkih prva, ali i obezvrijeđivanja Zakona o radu!
Mjesecima se priča o otpuštanjima u Holdingu, mjesecima gradonačelnik pojašnjava o višku radnika u Holdingu, čitatelji mi konstantno pišu o nezakonitim otkazima u Holdingu, a meni donedavno zapravo ništa nije bilo jasno.
Tek kad sam istraživao priču o radnim uvjetima u Čistoći susreo sam se s otkrivajućim činjenicama i pojašnjenjima.
Kasnije, kroz višesatne razne razgovore s raznim sugovornicima i kroz iščitavanje stotina stranica raznih dokumenata, postalo mi je kristalno jasno da Tomašević i uprava Holdinga čitavo vrijeme obmanjuju zagrebačku javnost kada pričaju o kadrovskim viškovima - sve se svodi na priprosto korporativno "poliranje" poslovnih bilanci, dio čega je smanjenje broja radnika, naravno, kroz jednostavnu statistiku, nepoštivanje kolektivnog ugovora i zaobilaženje Zakona o radu.
Ovo je priča o tome!
Organizacijska urota Tomaševića i uprave Holdinga
Riječ "urota" bez dvojbe najbolje i najpreciznije opisuje kako su Tomašević i uprava Holdinga naumili i provodili kadrovsko smanjivanje s ciljem "uljepšavanja" poslovnih rezultata gradskog mastodonta - Zagrebačkog Holdinga.
Holding je doista u lošem poslovnom stanju (op.a. ako je uopće ikad i bio u dobrom). Naš gradonačelnik od kad se primio ZG vodstva ne propušta priliku to istaknuti, a jednako ne propušta isticati vlastite napore i "uspjehe" u njegovoj "stabilizaciji", "spašavanju", bla, bla, bla...
Konačno je na dnevni red došlo pojašnjenje tih i takvih obmana. Danas ću u tu svrhu koristiti silna otpuštanja u Holdingu.
Ima li Zagrebački Holding previše zaposlenih? Moguće! Čak i vjerojatno! No kako znati koliki je taj višak i u kojoj podružnici se on nalazi?
Već sam pisao o tome, no vrijedi ponoviti.
Postoji nešto što se zove organizacija rada i sistematizacija radnih mjesta (kolokv. organizacija i sistematizacija).
Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta sadrži:
- shematski prikaz radnih mjesta (skica "pravokutnih kućica" hijerarhijski složenih i povezanih na način da grafički zorno prikazuju pozicije i veze svih radnih mjesta)
- katalog radnih mjesta (jezični popis i opis radnih mjesta s brojem potrebnih radnika odn. izvršitelja i drugim bitnim informacijama)
- koeficijente složenosti poslova za svako radno mjesto (koeficijent je obavezan za svako radno mjesto i on se množi s osnovicom te se na taj način za svako radno mjesto formira plaća, primjerice: ako je osnovica 3.000 kn koja kao takva vrijedi za sve zaposlene, a koeficijent je za neko određeno radno mjesto 1.5 onda je plaća za to radno mjesto 4.500 kn)
- dodatke za otežane uvjete rada za određena radna mjesta (njih nema svako radno mjesto, već samo neka)
Uspio sam pronaći jedan primjer (čisto da se praktično upoznate sa sadržajem i formom takvog pravilnika) kojeg možete pogledati ovdje.
Za jedan dio tog pravilnika potrebno je provesti tzv. savjetovanje sa sindikatima (sindikati daju svoje mišljenje i prijedloge koje poslodavac može i ne mora usvojiti), a za jedan dio poslodavac mora ishoditi suglasnost sindikata (u tzv. pregovorima sindikati zajedno s poslodavcem usuglašavaju detalje i zajedno ih potpisuju).
Nakon uspostavljanja takvog sustava uprava bilo koje tvrtke (pa tako i Holdinga) u svakom trenutku može imati realnu sliku ljudskih resursa, a osobito potrebe i viškove radne snage.
Ima li to Holding? Nema! Mora li to imati? Naravno da mora!
Postoji obveza iz kolektivnog ugovora, koji je stupio na snagu početkom 2020. godine i koji u svom članku 167 jasno propisuje da se u roku od 90 dana moraju sklopiti prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada (op.a. pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta).
No, to se nikad nije dogodilo!
Čisto da razumijete sveukupnu situaciju i okolnosti kako je uopće došlo do te anomalije:
Prije nego je sklopljen kolektivni ugovor krajem 2019. (op.a. stupio na snagu 1.1.2020.) bili su prisutni višegodišnji sukobi Holdinga i Bandića sa sindikatima (op.a. Holding je u tom razdoblju promijenio više uprava) i konstantno su se vodile borbe oko toga "tko, kome, koliko, kako i zašto" pa su Holding (op.a. kojeg je u tom trenutku vodila Ana Stojić Deban) i sindikati sklopili kolektivni ugovor bez tzv. organizacije i sistematizacije kako ne bi propali do tada usuglašeni stavovi, a organizaciju i sistematizaciju su ostavili za "iduću rundu borbe" (op.a. rok od 90 dana). Tada je nastupila Covid-19 pandemija i lockdown (svi se sjećamo kako je to bilo), pa neočekivana smrt Bandića, izbori i problemi s kadrovskim odlukama Tomaševića (op.a. postavljanje pa smjena Vukovića i Samodola)! Tako je to pitanje ostalo nikad razriješeno, a za razriješenje istog potrebno je suglasje Holdinga i sindikata!
OK, sad je jasna povijest kao i srž pravne zavrzlame, pa se jasno pitate kako su onda u Holdingu došli do stalno spominjanih kadrovskih viškova?!
Uprava Holdinga izračunala je pukom statistikom koliko radnika se "savršeno uklapa" u buduće željene i ciljane poslovne rezultate (sjećate se da sam navodio "ušminkavanje bilanci").
Ta brojka bila je manja od trenutne što je indiciralo kadrovske viškove (op.a. gradonačelnik spominje brojku 700) pa su morali osmislili plan otpuštanja tog (ničim realnim utemeljenog) kadrovskog viška, a to, naravno, nije nimalo lako jer je tu Zakon o radu...
U redovnim i pravno uređenim okolnostima funkcioniranja uprava bi se vodila opisanom organizacijom i sistematizacijom (op.a. koja u Holdingu ne postoji, što je protivno kolektivnom ugovoru, a koji je nezaobilazno obvezujući akt za Holding) iz koje bi realno ocijenila koja točno radna mjesta doista jesu (a koja nisu) potrebna i koliko točno radnika jeste potrebno (a koliko ih je višak). Zatim bi se (u skladu sa odredbom čl.150. Zakona o radu) obavezno savjetovala s radničkim vijećem, koje također ne postoji u Zagrebačkom Holdingu (op.a. istina, postoji RV na razini pokoje podružnice, ali nisu mjerodavni za savjetovanje na razini čitavog Holdinga već samo na razini podružnice). U takvom slučaju (gdje ne postoji radničko vijeće, koje nije obaveza poslodavca već pravo radnika) uobičajeno je provesti opisane konzultacije sa sindikatom.
U trenutnim okolnostima (nedvojbenog nepoštivanja KU) vrhuška Holdinga, uz nedvojbeni i neizbježni blagoslov Tomaševića, domislila se "centralizacije korporativnih funkcija odnosno korporativnih servisa". Opet sam se temeljito nasmijao, oprostite!
U tom kontekstu donose se dva pravna akta (koja su zapravo srž cjelokupne pravne upitnosti i spora):
- Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom Holdingu d.o.o. od 13.05.2022., kojim su ukinuta određena radna mjesta
- Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog Holdinga d.o.o. od 13.05.2022., kojim su ukinute i brisane određene organizacijske jedinice
Oba pravna akta su pravno vrlo dvojbena u pogledu neispunjenja odredbe iz članka 167. KU, koja je bila nedvojbeno obvezujuća, dakle, postojala je ugovorna obveza sklapanja tzv. pravilnika o (re)organizaciji i sistematizaciji najkasnije do travnja 2020. godine (za što je potrebna suglasnost Holdinga i sindikata), što se nikad nije dogodilo, da bi Holding u 2022. de facto samostalno donosio taj pravilnik kroz navedena dva akta. Upravo u tome leži cijela upitnost čitavog postupanja Holdinga.
U ranijem tekstu sam obećao pojašnjenje fraze "centralizacije korporativnih funkcija odnosno korporativnih servisa", pa evo pojašnjenja na primjeru pravne službe (kao jednog od mnogih tzv. korporativnih servisa u Holdingu):
I centrala Holdinga i svaka njegova podružnica ima svoju pravnu službu i u svakoj pravnoj službi ima određeni broj djelatnika (iz glave za primjer: 3). Kod centralizacije se formira jedinstvena centralna pravna služba u koju se "prebacuju" svi djelatnici svih drugih pravnih službi, koje se tada "gase" ili "ukidaju". Ako (opet iz glave za primjer) imamo 5 podružnica, to bi bilo ukupno 15 ljudi. Tada se (opet ničim utemeljenim i održivim) zaključuje kako je za sve pravne poslove u Holdingu potrebno svega 10 ljudi i "logično" je onda 5 ljudi "višak", a pošto je njihovo radno mjesto de facto ukinuto to je onda "kolektivni višak". Kojih će točno 5 radnika od tih 15 "otpasti" određuje se bodovanjem (op.a. to uključuje godine staža kod poslodavca, godine života, broj uzdržavanih članova obitelji -- VSS je u posebnoj kategoriji, a VŠS i SSS u drugoj kategoriji).
Podsjećam, apsolutno je i nesporno pravo poslodavca da organizira radne jedinice i procese kako god on to želi! Mora se savjetovati u tome sa sindikatima (poslati im zahtjev za očitovanjem), ali može odlučiti kako god želi (nije dužan uvažiti odgovor sindikata)!
No, u našem slučaju postojala je obveza donošenja pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta gdje se Holding morao (!!!) obavezno usuglasiti sa sindikatima (dakle, ključno je pribaviti suglasnost sindikata)!
Ovako opisan model centralizacije službi unutar organizacije (bez ispunjenja sad već famoznog čl.167. KU) nije i ne može biti temelj za utvrđivanje kolektivnog viška i u tom pogledu uopće nije u skladu s člankom 127. i 128. Zakona o radu (tim člancima je jasno definirano formiranje kolektivnog viška i otkazivanje ugovora o radu u takvim okolnostima) i uprava Holdinga tu opisanim postupanjem pokušava "podmetnuti frišku figu", a povrh toga već sad su shvatili da su se preračunali i da im fali kadra pa su krenuli u nova agencijska zapošljavanja (što je Tomašević na izborima obećao da će iskorijeniti) ili pak javno pozivaju otpuštene djelatnike da se vrate!
Meni se osobno od toga preokreće želudac i doista se suzdržavam da se ne ispovraćam !!!
Sindikati su na brojnim sastancima, na kojima je sudjelovao i gradonačelnik Tomašević, isticali i pravnu i svaku drugu problematiku forsiranja smanjenja broja radnika bez sklapanja pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta!
Pored toga, postoji dokument kojim se upravi ističe potpuno nezakonito stanje u pogledu radnih odnosa i kojim se ističe vrlo izgledni gubitak svakog radnog spora, kojeg bi moguće pokretali oštećeni radnici!
Suprotno svim ukazima, suprotno zdravoj logici i suprotno pažnji dobrog gospodarstvenika (odnosno dobrog domaćina), uprava Zagrebačkog Holdinga, uz nedvojbenu podršku gradonačelnika Tomaševića (!!!), odlučila je krenuti u kalkulativni rizik...krenula je u kockanje!
Nažalost, ne radi se o "gospodarskoj kocki" (koju bismo svi mi već uobičajeno istrpili šutke), već se radi o ljudskim sudbinama, o sudbinama njihovih obitelji i šire društvene zajednice...očito manje bitna stvar za našeg gradonačelnika Tomaševića i njegov Možemo! Vrijedi zapamtiti...
Ali kako je gorko spoznati vlastitu nemoć i htjeti, a ne moći ništa učiniti
Ovaj korejski citat najzornije dočarava stanje sindikata, koji jedino mogu u nevjerici promatrati kako naš gradonačelnik, koji je obećavao drugačiju vlasti i jaču socijalnu osjetljivost, prima na znanje njihove ukaze i jednostavno i dalje čini štetu!
U svakom modernom i civiliziranom društvu poželjno je (ili uputno je, kako vam drago) temeljito saslušati sindikate javnih poduzeća i javnih službi, a njihove ukaze i savjete maksimalno integirati u politiku i odluke.
U politici i odlukama našeg gradonačelnika, koji je prije izbora odavao dojam upravo te nove struje, to je u cijelosti izgubljeno.
Sindikati, u prešutnom suglasju, uzastopce mi potvrđuju kako postizborna očekivanja socijalnog dijaloga neželjeno, ali neizbježno, zamijenjuju s dijalogom cjenkanja.
Istina, ako smo došli to te najprizemnije razine odlučivanja i pregovaranja, u rasponu loših odabira najmanje štetan odabir je svakako uspjeh!
Navedeno se životno ostvaruje u samo jednoj rečenici, koju sam od svih sindikalista slušao u raznim izričajima iste poante: što manji broj otpuštenih nije najlošiji rezultat pregovora (op.a. iako nikad ni nisu bili u pitanju pregovori već samo razgovori)!
Zagrebački Holding još je za vrijeme "tate" Bandića usuglasio (op.a. vjerujem na jedvite jade) kolektivni ugovor i tim ugovorom se obvezao da će u roku od 90 dana sa sindikatima sklopiti dodatke (op.a. već spominjani pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta). Taj rok istekao je još rane 2020. godine, a ta odredba nikad nije ispoštovana. Čudite se? Vjerujem da se svi sjećate lika i djela tog mutikaše, kojem ništa nije bilo strano i odbojno.
No, što ćete reći za gradonačelnika Tomaševića, koji s gnušanjem komentira svog prethodnika, a vrlo uspješno je nastavio njegovim stazama? Što je spriječilo gradonačelnika i njegove zamjenike da upravi Holdinga nalože poštivanje najvažnijeg pravnog akta - onog koji se odnosi na radnički status i prava?
Apsolutno ništa! Tim gore, temeljito su informirani (op.a. gradonačelnik i uprava Holdinga) o tome i na svjesnoj razini su odlučili to ignorirati! To je jedina i prava istina!
I što realno sindikati mogu?
Prigovori? Nemaju operativnih rezultata!
Štrajk? Nema zakonskog utemeljenja!
Tužbe? Moguće su tužbe samo radnika, koje će izgledno trajati nekoliko godina do pravomoćnosti, a tko zna gdje će tada biti Tomašević i ekipa iz Holdinga!
Protesti? Mogu protestirati...to je do sada svima donijelo nevjerojatne uspjehe...da, da, sarkastičan sam...
Da, tužna realnost je da ne mogu ništa, jedino što mogu je nastaviti "razgovore" s Holdingom i nastojati minimizirati njihovo štetno ponašanje.
A upravo to je ono na što se oslanja uprava Holdinga i gradonačelnik Tomašević -- oni to znaju i zatim to beskrupulozno zloupotrebljavaju i forsiraju svoju agendu.
Imam u posjedu brojne zajedničke i pojedinačne dopise sindikalnih povjerenika protokolarno upućenih upravi Holdinga, kojima se jasno ističe sve što navodim u ovoj priči, a osobito na stvarne materijalne i operativne probleme u izvršavanju radnih zadataka, na nepoštivanje odredbi kolektivnog ugovora (čl.167.) i ZOR-a, kao i na brzopletost, nepromišljenost i neutemeljenost određivanja kolektivnog viška!
Ti dokumenti, također, dokazuju da je na mnogim radnim sastancima sudjelovao upravo gradonačelnik Tomašević čime se nedvojbeno i osobno on može i mora smatrati podjednako odgovornim za svaku odluku uprave Holdinga o ovoj temi!
Što govori struka?
Konzultirani nastavnici radnog prava nemaju dvojbi: otkazi su nezakoniti !!!
Kod nastavnika radnog prava stav je vrlo jasan, članak 167. kolektivnog ugovora nije ispoštovan i svi otkazi su sukladno tome nezakoniti.
Članak 167. kolektivnog ugovora određuje da će se u roku 90 dana od sklapanja kolektivnog ugovora sklopiti dodaci ugovora - prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada (op.a. pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta).
Kolektivni ugovor primjenjuje se od 1.1.2020. (čl.164.), a primjenjuje se i na ugovore o radu sklopljene prije sklapanja kolektivnog ugovora (dakle, retroaktivno, čl.169.).
Ističu tako da se kolektivni ugovor primjenjuje na sve zaposlene u Zagrebačkom Holdingu (i stare i nove radnike), a jednako ističu da je rok ispunjenja obveze iz članka 167. istekao s travnjem 2020. godine, dakle, prije više od dvije i pol godine!
Budući da nije ispoštovana jasna i bitna odredba kolektivnog ugovora, tada se i nadalje primjenjuju svi postojeći akti i to kao dio kolektivnog ugovora te je svako daljnje postupanje u provedbi članaka 127. i 128. Zakona o radu (op.a. odredbe ZOR-a koje se odnose na utvrđivanje kolektivnog viška i otkazivanje ugovora o radu u tom slučaju) problematično zbog nemogućnosti stvaranja temelja za zakonito utvrđivanje viška, tako da je trenutno postupanje uprave Zagrebačkog Holdinga vrlo problematično i teško će biti zakonito i odgovorno.
Odvjetnik radnog prava tvrdi da će svi radnici dobiti spor !!!
Moj sugovornik, odvjetnik iz domene radnog prava (želio ostati neimenovan), pregledao je dostavljene mi tužbe oštećenih radnika Holdinga i tvrdi da bi po svemu oni te tužbe trebali dobiti.
Nažalost, ne postoji niti jedan drugi pravni lijek osim (pojedinačne ili grupne/kolektivne) tužbe oštećenih radnika (dakle, radnici koji su dobili otkaz kao dio "kolektivnog viška" moraju tužiti Zagrebački Holding)!
U tužbama se najznačajnije ističe kako je prethodni postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz članka 127. Zakona o radu proveden na nezakonit, netransparentan i diskriminirajući način. Naime, Holding nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta (op.a. čl.167. kolektivnog ugovora) iz koje bi bio razvidan potreban broj radnika na pojedinom radnom mjestu, kao i uvjeti za zapošljavanje, poput stručne spreme, godina iskustva, posebnih uvjeta i slično, a što je nužan preduvjet za provedbu ovakve vrste reorganizacije kakvu je zamislio Holding, jer bi se na osnovi nje moglo utvrditi koliko je izvršitelja potrebno na pojedinom radnom mjestu, a koliko izvršitelja je višak, te koja radna mjesta su suvišna, a koja radna mjesta su nova/potrebna i koji su uvjeti za njih.
Nadalje, u tužbama se bitno ističe da prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 1 ZOR-a, da bi poslovno uvjetovani otkaz bio moguć, poslodavac mora imati opravdani razlog za takvu vrstu otkaza, a to je da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. Pri tome nije presudno je li do prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla došlo zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, već je samo bitno da je doista prestala potreba za određenim poslom. Međutim, u ovim konkretnim slučajevima nije prestala potreba za obavljanjem poslova, koje su obavljali otpušteni radnici, pa se tako oni i dalje obavljaju! Holding u svojim odlukama o otkazu paušalno navodi da je prestala potreba za radom uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, a pritom ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom, odnosno, koji je to točno gospodarski ili organizacijski razlog doveo do prestanka potrebe za radom.
Neslužbeno doznajem kako u Holdingu tvrde suprotno:
- smatraju da je kolektivni višak proveden zakonito i sukladno najvišim standardima
- ističu da je provedeno savjetovanje sa sindikatima od 30.12.2021. do 06.06.2022. (čl.150. ZOR-a)
- ističu da je 08.04.2022. obaviještena nadležna služba za zapošljavanje, koja nije imala primjedbi na provedeni postupak kolektivnog viška
- ističu da su razlozi kolektivnog viška radnika nastali zbog reorganizacije (tzv. centralizacija potpornih funkcija) uslijed čega su nastali prekobrojni izvršitelji i gdje su posve ukinuta određena radna mjesta i određene organizacijske jedinice
- ističu kako su svim radnicima iz postupka kolektivnog viška omogućena zapošljavanja u poslovima tzv. "operacija", dok mnogi od njih nisu iskazali interes za rad na tim mjestima pa je Holding "bio prisiljen" otkazati ugovor o radu (op.a. Holding je de facto voditeljima u svojstvu viška ponudio "slabije i lošije" radno mjesto u operativnim djelatnostima, što baš i nema nekog logičnog opravdanja, ali to je moje osobno mišljenje)
- ističu da je oduvijek bio prisutan deficit radne snage (i da još uvijek jest) u operativnom sektoru, a kako nitko (odnosno rijetko tko jest) iz administrativnog sektora nije želio "prelaziti" u operativni sektor Holding je i dalje u potrazi za "novim" radnicima
- ističu kako unutar Holdinga postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine odnosno nepotrebna radna mjesta izvan grupe složenosti poslova te da takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta, koja je iz tih razloga Holding odlučio ukinuti
- ističu kako su poduzetničke slobode radne organizacije neupitno pravo svakog poslodavca, baš kao i pravo poduzetnika da se organizira bolje, učinkovitije i racionalnije i da nitko to nema pravo preispitivati
Moj sugovornik se slaže s mnogim navedenim tvrdnjama Holdinga, ALI podsjeća iznova i značajno ističe (!!!) da je Holding sam svojom voljom sklopio sa sidikatima kolektivni ugovor koji ga je obvezivao na ispunjenje donošenja pravilinika o (re)organizaciji i sistematizaciji u suglasju sa sindikatima te da je ovakvim "zaobilaženjem" takve obveze povrijedio jedno vrlo važno pravno načelo "pacta sunt servanda" (op.a. osnovno načelo ugovornog prava po kojem je zaključeni ugovor zakon za ugovorne strane, koje su dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i odgovorne su za ispunjenje tih obveza, bez obzira na to paše/odgovara li im isto ili ne).
Zaključuje da je upravo u tome osnovni temelj uspjeha svih radnih sporova/tužbi protiv Holdinga, a da će na koncu ipak u sudskom postupku dosta ovisiti o tome kako će odvjetnici voditi postupak, isticati argumente i predlagati dokaze.
Prema mojim saznanjima pokrenuto je najmanje 30 tužbi radnika protiv Zagrebačkog Holdinga (op.a. što je značajna brojka, a ne "par tužbi" kako se moguće misli ili očekuje), a vjerujem da ih ima i znatno više!
I treba ih biti, svatko tko se osjeća povrijeđenih radnih prava trebao bi svoja prava zaštiti u mirenju s poslodavcem ili u tužbi protiv njega!
Sudske presude, naravno, nitko ne može i nema pravo prejudicirati, no činjenični opis u tužbenim zahtjevima je jasan, a jasni su i zakoni, tako da moji sugovornici nisu dvojili da bi sudovi trebali donositi pozitivne presude u korist tih radnika.
Nažalost, epilog ćemo morati pričekati koju godinu koliko u prosjeku do pravomoćnosti traje radni spor, a do tada je upitno hoće li gradonačelnik Tomašević i uprava Holdinga uopće biti na svojim funkcijama...tko zna, možda su upravo na to i računali... ;-)
Zatražio sam od Ministarstva pravosuđa i uprave informaciju o prosjeku trajanja radnih sporova i evo što su odgovorili:
U obzir su uzeti su predmeti riješeni u razdoblju od 1.1.2019. do 30.9.2022. godine.
Prosječno trajanje nepravomoćno riješenih radnih sporova na općinskim sudovima u razdoblju od 2019. godine do kraja rujna 2022. je 469 dana. Za usporedbu, na Općinskom radnom sudu u Zagrebu prosječno trajanje predmeta je 549 dana.
Postupci na županijskim sudovima povodom žalbi na prvostupanjske odluke u radnim sporovima u prosjeku su trajali 263 dana.
Zaključak
Još od srednje škole (u 90ima) slušam o tome kako se "treba uvaliti u gradsku firmu" jer je tamo sve super, dobra i sigurna plaća, a malo se radi...
Budimo realni, uobičajeni pogled većine nas je da u Zagrebačkom Holdingu obitavaju samo i jedino uhljebi...i to od portira do direktora...(a tako mislimo manje-više za sve javne službe).
Priznajem, tako sam i ja mislio do istraživanja i razvoja ove priče.
A onda sam saznao da je plaća toliko "dobra" da se ja za tu istu plaću ujutro ne bih niti ustao iz kreveta, da su radni uvjeti toliko "super" da radnici moraju sami sebi nabijati norme, izvanredne i prekovremene radne sate (čak ih niti poslodavac za to "ne goni bičem", jer i sam vidi koliko je sve u banani), da je javna nabava kompletno zaustavljena i da moraju kemijati kako bez nekog sredstva ili alata izvršiti svoj posao te da propuštaju privatni sektor u kojem bi zarađivali značajno bolje za značajno manje napora...
Neki su jednostavno "pukli" i otišli u privatni sketor, neki su krenuli prema mirovini, a neki su proglašeni viškom i otpušteni su!
Summa summarum:
- vozila i oprema se ne nabavlja nova jer "nema novca"
- vozila i oprema se ne popravlja jer je (zbog težnje za uštedom) javna nabava ili smanjena na minimum ili kompletno obustavljena
- mlađi radnici bježe u privatni sektor gdje su oni gazde, naplaćuju značajnije svoj rad i manje imaju stresa i brige (jer si mogu birati poslove zbog prevelike potražnje i deficita ponude)
- stariji radnici odlaze u mirovinu ili samostalno daju otkaze jer su "blizu" mirovine
- radnici koji ostaju su istrošeni i mnogi od njih sve teže prolaze liječničke testove (što je obveza da ostanu na radnom mjestu)
- nove mlade radnike nema tko obučavati - stariji, iskusniji i vještiji odlaze iz sustava, a ono što su mladi i novi naučili u školi jednostavnostavno nije dovoljno (uvijek se sustav oslanjao na prijenos iskustva i stručnih znanja i vještina s generacije na generaciju, a sada je nastala praznina)
- sveukupna motivacija radnika je pala na najnižu razinu - uopće ni najmanje nisu motivirani izvršavati zadatke izvan strogo propisanih radnih obaveza (a što je činiti kad je potrebno da daju znatno više od toga od sebe da bi se nešto obavilo ili uredilo?!)
Trenutna vlast, gradonačelnik Tomašević i njegovi zamjenici Dolenec i Korlaet, kao i uprava Holdinga (Ivan Novaković, Boris Sesar, Matija Subašić Maras i Dubravko Karačić) donose brzoplete i pravno upitne odluke i jednostavno ne mare za moguće posljedice i štetu istih (o nekima sam već pisao, a o mnogima ću tek pisati)!
Štedi li se tako da se jednostavno ništa ne nabavlja, da se ništa ne radi i da se bez precizne analitičke podloge otpuštaju ljudi kao višak?! Zar je to odabrana strategija uštede?! Zar je to način "peglanja" bilanci?!
To meni jednostavno nije normalno i apsolutno mi je neprihvatljivo! To nije promjena koju sam ja želio u Zagrebu i za koju sam dao svoj glas!
Što se to nas građana uopće tiče?! Pokušat ću vam pojasniti zornim primjerima...
Jeste li primjetili kako se puknute cijevi u Zagrebu značajno duže i teže popravljaju? Oduvijek su pucale, čak i u Holdingu potvrđuju da se ne radi o nečem neuobičajenom, a opet do ovih dana nikad to nisam niti primjećivao dok o tome sada čitam kao o apokaliptičnoj pojavi.
Otpad se ne odvozi prema realnim potrebama i očekivanjima, jer je oprema u lošem stanju i nedostaje operativnih djelatnika. Oprema košta milijune i nije dostupna odmah nakon kupnje, dok djelatnici ne žele raditi u odvratnim uvjetima za crkavicu od plaće pa ih je tako sve manje i manje jer odlaze. U moguće već bliskoj budućnosti ćemo sami nositi smeće na Jakuševec ili ćemo istim biti zatrpani jer će Čistoća raspolagati sa samo 5 kamiona i 3 vozača. Istina, malo karikiram (no ne previše), ali shvatili ste poantu.
Trava na zelenim površinama se već sada ne održava u naviknutim režimima. Osobno nisam nikad istraživao kad su termini košnje zbog toga što mi trava ispred zgrade nikad nije narasla do koljena. Ove godine sam odustao od svega i sa susjedom u zgradi sam organizirao košnju u vlastitoj režiji.
Tramvaji i autobusi već sad voze "rijeđim" rasporedom, a građani ovisni o gradskom prijevozu uskoro bi mogli početi "nabijati" normu dnevnih zdravih koraka ili se iznova povezati s davno kupljenim i pohranjenim biciklom. Srećom, jesen nam je već tu, a bliži se i zima.
A srećom i ZG ceste su u sve "usporenijem" održavaju pa će rupe i grbe svakako doprinijeti dinamičnom doživljaju svakodnevnog puta na posao, u školu, do zavoda za zapošljavanje, kako kome se put namjeri.
Možda ćete vrtiti očima, možda ćete podrugljivo komentirati - vaše pravo, ali kad se osvrnete oko sebe već sada svakodnevno uviđate životna uprizorenja ovih navoda! A bit će sve gore!
I nemojte nikada zaboraviti: situacija nije rezultat nerada radnika (oni doista vrijedno i preko svake mjere ulažu napore da ostvare svoje radne programe i ciljeve, ma što vi mislili), situacija je razultat jedne autistične i nadasve štetne politike gradonačelnika Tomaševića i njegovih zamjenika, koji ne samo da se ne snalaze u zatečenim situacijama, već forsiraju svoje naume protivno zdravom razumu, logici i (vrlo važno za istaknuti) zakonima RH!
U ožujku ove godine Državnom inspektoratu podnešena je prijava koja upućuje na mnoge nepravilnosti u postupcima Zagrebačkog Holdinga u vezi ove teme. Poslao sam upit Inspektoratu, no do objave teksta nisam dobio odgovor. Kako bilo, prijavu Inspektoratu možete pogledati ovdje:
O svemu u ovom tekstu poslao sam upite Zagrebačkom Holdingu i gradonačelniku Tomaševiću, a do objave ovog teksta nisam zaprimio njihove odgovore.
Inače, već neko vrijeme komentiram na društvenim mrežama kako uobičajeno moram slati više požurnica za svoje upite te da ozbiljno razmišljam o "kampiranju" na Radićevom trgu, no to je neka druga priča...
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
